Arhitektonska praksa – ovisna o praktičnosti unutar koje je sve razdijeljeno na parcele, funkcije, potrebe, stvari i posao – ljude odre|uje mehanički, kao strojeve za bivanje. Arhitektonski su proizvodi tako izgubili veliki dio svoje privlačnosti i postavlja se pitanje kako je opet steći. Pogled u svijet industrijskih proizvoda, u njihovo oblikovanje, koje ima namjeru ispuniti želju svakog pojedinca, može nam pomoći u razvijanju arhitektonske organizacije mimo hijerarhijskih procesa i isključivo funkcionalnoga načina razmišljanja. 

Arhitektonska se praksa prema prostoru odnosi ne uvažavajući činjenicu da je tu riječ o životnom prostoru korisnika, a ne o projektu arhitekta kao genijalnog tvorca. Svakodnevnom upotrebom korisnički se prostor subjektivizira i mijenja kroz projekcije pojedinčevih želja.